Krajem juna 2026. postavio sam nekoliko WordPress sajtova, uključujući i ovaj, na jedan mali DigitalOcean droplet. Jedan gigabajt RAM-a, bez swap-a, lagan droplet za jednostavnu namenu. Pravio sam sajtove i ranije, pa nisam brinuo: WordPress je, većina interneta radi na njemu, biće u redu. Nekoliko meseci sve je bilo u redu.
Onda sam sredinom avgusta dodao još jedan sajt na isti droplet. Očekivao sam da ću morati da droplet proširim, ali sam ga ostavio kakav jeste, da vidim kako će se ponašati. Prvih par sati je izgledalo dobro, pa sam mislio da će biti u redu.
Dvadesetog avgusta sajt je počeo da ima spor odziv, a grafikoni su pokazivali skokove. Skokovi CPU-a, disk I/O koji skače zajedno s njima, porast saobraćaja uveče i nekoliko MySQL procesa koji su podivljali i trošili resurse. „Okej, došlo je vreme“, pomislio sam. Ali prvo sam pregledao logove, da budem siguran šta je zapravo uzrok, jer znam šta kažu za pretpostavke.
I tako sam saznao da je baš ovaj sajt bio hakovan u tom trenutku već pet nedelja. Najsmešnije je to što haker, zvaću ga „lik“, nije imao nikakve veze sa tim skokovima!
Za skokove na grafikonima sam kriv ja
Analizu logova radio sam sa Claude-om, počevši od journalctl-a. Ni kad sam najzagrejaniji ne mogu da pređem 70 MB logova, pa sam pustio svog LLM kompanjona, kog plaćam svakog meseca, da to uradi umesto mene. Od 19:12 do 21:57 kernel mi je ubio 26 MySQL procesa. Kad Linuxu ponestaje memorije, ubija proces koji je najviše troši. To je bio MySQL, pa ga je kernel ubio, on se restartovao, odradio crash recovery koji je težak za CPU i disk, i onda je ponovo ubijen. Ta petlja je izazvala skokove. Konkretno, do ovoga je došlo zato što je gomila botova maltretirala moj server, jer je nginx sve to prihvatao i prosleđivao WordPress-u.
Veliki deo memorije potrošio sam ja, radeći na sajtu. Radio sam u Elementoru i Customizeru dok se na istom dropletu pravio još jedan sajt, i PHP workeri su narasli na oko 190 MB svaki. Na 1 GB bez swap-a, do problema se dođe prilično brzo.
Povećanje dropleta bi to odmah rešilo. Ali otvorio sam nginx access log, da vidim šta se tamo dešava.
Krivac u access logu
Devetnaestog jula u 11:25:58 UTC, nepoznata IP adresa poslala je POST na /?rest_route=/batch/v1. Server je vratio šest odgovora od po oko 648 KB. Nekoliko sekundi kasnije… zvekete! Ista adresa se ulogovala u wp-admin kao administrator, uploadovala „plugin“ pod imenom wp-static-cache-ed0594db i kroz njega pokrenula id, da proveri da li može da izvršava komande. Pogodite da li je izvršila komandu… Jeste!
Exploit se zove wp2shell i spaja dva baga: CVE-2026-63030, zabunu ruta u batch endpointu REST API-ja koju je prijavio Adam Kues iz Assetnote / Searchlight Cyber, i CVE-2026-60137, SQL injection u WP_Query. WordPress je to popravio u verziji 7.0.2, 17. jula i, prema Patchstack-ovom tekstu, poslao prinudno ažuriranje pogođenim sajtovima. CISA je dodala oba CVE-a u svoj katalog aktivno iskorišćenih ranjivosti 21. jula.
Evo kako je napad izgledao, korak po korak:
| Vreme (UTC) | Šta se desilo | Zahtev i odgovor |
|---|---|---|
| 11:25:58 | Proba batch endpoint REST API-ja | POST /?rest_route=/batch/v1 → 207, 27 bajtova |
| 11:26:00 | Počinje da izvlači podatke iz baze: šest odgovora od po oko 648 KB, u :00, :03, :17, :25, :28 i :30 | POST /?rest_route=/batch/v1 → 207, 647.798 bajtova |
| 11:26:31 | Poslednji batch poziv (3.672 bajta), pa otvara stranicu za logovanje | GET /wp-login.php → 200 |
| 11:26:32 | Loguje se kao administrator. WordPress na neuspešan login vraća 200, a na uspešan 302. | POST /wp-login.php → 302 |
| 11:26:33 | Otvara stranicu za upload pluginova | GET /wp-admin/plugin-install.php?tab=upload → 200 |
| 11:26:37 | Uploaduje backdoor „plugin“ | POST /wp-admin/update.php?action=upload-plugin → 200 |
| 11:26:37 | Kroz njega pokreće id. Izvršavanje koda potvrđeno, 39 sekundi posle prvog zahteva. | GET .../wp-static-cache-ed0594db.php?c=id → 200, 82 bajta |
| 11:26:38 | Čita wp-config.php da nađe folder sajta, a uz to i pristupne podatke za bazu | shell komanda |
| 11:26:39 | Upisuje lažni „WP Security Hardening“ mu-plugin | shell komanda |
Sva vremena su od 19. jula 2026, po UTC-u. Još dve IP adrese ponovile su isti niz u 16:14 i 23:08 istog dana.
.git folder koji mi je isključio ažuriranja
WordPress je objavio peč, ali se moj sajt nikad nije ažurirao.
Tema koju sam koristio došla je sa .git folderom, koji je stajao u root-u sajta. Primetio sam ga, ali ga nikad nisam obrisao, jer sam mislio „to je samo folder“. Nisam ni slutio da pre svakog automatskog ažuriranja WordPress proverava instalacioni folder i svaki folder iznad njega tražeći foldere sistema za verzionisanje, kao što je .git. Ako ga pronađe, sa punim pravom pretpostavlja da kodom upravljate preko sistema za verzionisanje i preskače automatska ažuriranja, uključujući i bezbednosna.
Zapravo Ima smisla.
Par minuta sam krivio autora teme zbog .git foldera, ali i vi i ja znamo… kriv sam ja.
Drugi moj sajt, na posebnom serveru i bez zalutalog foldera, bio je na zakrpljenoj verziji već u 3:16 ujutru 19. jula. Prvi wp2shell zahtev stigao je do tog sajta u 5:55. Za dlaku.
Pet nedelja sa likom
Lik se raskomotio. Prvo je stigao wp-content/mu-plugins/wp-security-hardening.php, koji navodno zatvara batch rupu, da nijedan drugi napadač ne bi mogao da uđe na bekdor kroz koja je on ušao. Lep gest. Što znači da je lik jedini koji je ikad instalirao bezbednosni plugin na moj sajt. Da, uključujući i mene. Lik je zatim napravio još bekdor-a, za slučaj da provalim šta se dešava, uključujući i izmenjen WordPress core fajl 18. avgusta. Ukupno jedanaest zaraženih fajlova.
Lik je i falsifikovao datume fajlova, prepisujući ih sa susednih fajlova do nanosekunde, pa se izmenjeni core fajl na oko uklopio u ažuriranje od 15. avgusta. Odao ga je samo ctime, koji ne može da se promeni bez root-a: 10:57:42, 18. avgusta, ista sekunda u kojoj je napadačev shell primio zahteve.
Lik je, dakle, namestio sve i čekao. A ja? Od 20. avgusta čitao sam logove, istraživao, pisao promptove, svakodnevno pratio stanje servera i pravio planove za novi, bezbedan droplet, da se ovo nikad više ne ponovi.
Nije trebalo dugo da čekam, jer je 22. avgusta u 9:25 lik krenuo u ozbiljniju akciju: postavio je plugin koji je u svaku stranicu ubacio dva skrivena iframe-a veličine 1×1 piksel, sa domena za reklamne prevare. Log pokazuje tačnu sekundu. Početna strana je u 09:25:40 skočila sa 25.214 na 25.527 bajtova, što znači da je svaki posetilac dobijao te iframe-ove oko 30 sati. Kad sam 23. avgusta skinuo logove, shellovi su poslednji put odgovorili 26 minuta ranije.
To je bilo to. Tog trenutka sam ugasio server.
Šta je moglo da spreči ovo
U mom slučaju, skoro bilo šta od ovoga bi sprečilo da napadača da postane moj „lik“:
- Ažurirati WordPress, naravno.
- Instalirati bezbednosni plugin. Skoro četiri nedelje, skener sa oko 47 kućnih IP adresa iz Velike Britanije tražio je Wordfence logo i fajlove dva zaštitna plugina, da sazna šta imam instalirano. Plugin ostavlja fajlove koje svako može da preuzme. Nginx pravilo koje vraća 403 može možda da odvrati napadača.
- Blokirati
/wp-json/. WordPress/?rest_route=tretira kao istu stvar, a baš taj oblik su upotrebili na mom sajtu.
Turbulentna nedelja i kurs WordPress bezbednosti sa Claude-om
Moram da priznam, većinu ovoga pre mesec dana nisam znao. Ja sam Unity developer koji je radio ponešto weba i Linuxa, da, ali do sada nisam bio odgovoran za web bezbednost. Moje znanje o serverima bilo je uglavnom „instaliraj nginx, kopi/pejst konfiguraciju, radi“. Kroz istragu sam prošao sa Claude-om. Pejstovao sam logove i autput komandi, on ih je čitao sa mnom i objašnjavao, a ja sam stalno postavljao pitanja. Zašto se ubija MySQL, a ne PHP? Šta je ctime? Kako fajl može da se izvršava na svakoj stranici, a da ga u dashboard-u nema nigde? Šta je ?rest_route=? Veoma brzo učim kad imam ispred sebe realan scenario, a hakovan server je prilično realna situacija.
Pronašao sam i bekap na lokalnoj mašini! Access log je pokazao da sam 1. jula, 18 dana pre upada, preuzeo Duplicator arhivu od 84 MB, a ja sam bio siguran da nemam nikakav bekap. Stajala je u Downloads folderu i pretvorila proces u „uvezi i ponovi par nedelja izmena“ umesto da pravim sajt ponovo od nule. Na ovome sam jako zahvalan.
Sve u svemu, trebalo mi je oko nedelju dana i dosta prekovremenih sati da shvatim šta se desilo i napravim server na kom ne bi trebalo ovo da se ponovi.
Šta sad radi na novom serveru
Stari server nisam ni pokušao da očistim. Posle falsifikovanog core fajla nisam verovao ničemu na njemu. Novi droplet ima jedno jezgro, 50 GB diska i 2 GB RAM-a, sa svežom WordPress instalacijom i sadržajem koji sam ručno uvezao iz bekapa od 1. jula.
- Nema
.gitfoldera u web root-ovima. Ovo ću pamtiti zauvek. - Automatska bezbednosna ažuriranja za WordPress core.
- Nginx blokira batch endpoint u oba oblika, plus
/xmlrpc.php,/wp/v2/usersi/?author=1. - Ograničen broj pokušaja logovanja po IP adresi, a pristup xmlrpc-u blokiran. Stari server je za dva meseca primio 24.727 pokušaja logovanja i 657.632 xmlrpc zahteva.
- Zakazani bekapi jednom nedeljno, na serveru.
- SSH na nestandardnom portu, logovanje lozinkom isključeno. Lozinka je bila isključena i ranije, i zato 1.055 IP adresa koje su probale SSH nisu stigle nigde.
FAQ, uključujući i sramotne delove
Da li si stvarno obrisao Linux korisnika zato što je izgledao sumnjivo?
Jesam. Primetio sam /home/ubuntu, za sekund zaključio da je to napadačev nalog i obrisao ga. Bio sam u panici, nisam znao šta je sve kompromitovano i kako to može da utiče na mene ili moje korisnike. U svoju odbranu, na drugom dropletu, sa drugom verzijom Ubuntu-a, folder /home/ubuntu nije postojao. Paranoično? Da, ali ne preterano. Ispostavilo se da je kernel update dodao /home/ubuntu. Ja sam pokrenuo kernel update nedelju dana pre toga.
Da li si opet paničio posle migracije?
Naravno. Tridesetog septembra svi sajtovi na novom serveru pali su odjednom, i bio sam siguran da se lik vratio. Ono što se zapravo desilo: automatsko ažuriranje OpenSSL-a restartovalo je nginx i DNS resolver u istom trenutku. Nginx je proverio konfiguraciju baš u onoj jednoj sekundi dok resolver nije radio, naleteo na proxy_pass koji pokazuje na moj sopstveni domen, nije mogao da ga razreši i odbio je da se pokrene. Dakle da, automatska ažuriranja su mi oborila sajtove, uz malu pomoć moje konfiguracije. Sad je to sređeno.
Znači, neka AI vodi server?
Hahah. Ne. Bio je odličan učitelj zato što sam postavljao pitanja i proveravao odgovore. Jednom je samouvereno opisao moj novi server na osnovu logova koje sam sačuvao sa starog, i morao sam da ga zaustavim. Dobar kolega koji ponekad se petlja gde ne bi trebalo.
Čitajte logove na svake dve nedelje
Na sajtu ništa nije izgledalo pogrešno. Ni izmenjena početna strana, ni ransom poruka. Saznao sam samo zato što me je zainteresovao grafikon CPU-a, umesto da odmah povećam droplet.
Moj savet: čitajte logove na serveru na svake dve nedelje. Jednom mesečno je premalo, jer podrazumevana nginx podešavanja na Ubuntu-u čuvaju samo 14 dana access logova. Ove dve komande bi pronašle moj problem odmah:
sudo journalctl -k --since "14 days ago" | grep -i "killed process"
sudo zgrep "batch/v1" /var/log/nginx/access.log*
Prva izlistava svaki put kad je kernelu ponestalo memorije pa je nešto ubio. Druga izlistava svaki zahtev ka endpointu preko kog su me napali. Ako tamo vidite POST zahteve sa IP adresa koje nisu vaše, nemojte još ništa da skalirate. Prvo pogledajte.
